Ovo je neslužbena stranica, ali tvrtka Lošinjska plovidba formirana je 1958. godine spajanjem bivših “Obalne plovidbe Rijeka” i “Lošinjske plovidbe Mali Lošinj”. Počela je s 36 malih drvenih brodova i otvarala redovne linije po Mediteranu, najprije za Grčku i Tursku, a zatim za Sjevernu Afriku brodom ČIKAT, kao i otvaranjem prve trajektne linije Cres – Rabac.

Godine 1974. započinje s ulaganjem u turizam i remont. Tako je 10.05.1974. godine tvrtka Lošinjska plovidba za pomorski prijevoz robe i putnika, popravak brodova i turizam, sa solidarnom odgovornošću registrirana sa tri OOUR-a: OOUR Brodarstvo, OOUR Brodogradilište i OOUR Turizam s neograničenom supsidiarnom odgovornošću.

1990. godine tvrtka se transformira u složeno poduzeće Lošinjska plovidba različitom odgovornošću, LP – Brodarstvo s potpunom odgovornošću, LP – Brodogradilište s potpunom odgovornošću i LP – Turizam s potpunom odgovornošću.

1992. godine, sukladno rješenju Agencije za pretvorbu, provodi pretvorbu i vrši registraciju iz složenog poduzeća Lošinjska plovidba u Lošinjsku plovidbu – Holding, poduzeće s potpunom odgovornošću u društvenom vlasništvu sa tri dionička društva u društvenom vlasništvu; Lošinjska plovidba – Brodarstvo d.d., Lošinjska plovidba Brodogradilište d.d. i Lošinjska plovidba – Turizam d.d..

U periodu od 1985. do 1990. godine Lošinjska plovidba obnovila je svoju flotu gradeći u brodogradilištu 3. Maj pet brodova (Oriula, Orlec, Srakane, Susak i Ilovik). To su sve višenamjenski brodovi (multipurpose ship) nosivosti oko 5500 DWT. Oni su uglavnom korišteni u kontejnerskom servisu ili za prijevoz drva te drugih materijala za odredišta u sjevernoj Africi.

Glavni posao Lošinjske plovidbe uvijek je bila sjeverna Afrika iz nekoliko razloga. U prvom redu zbog veličine i kapaciteta brodova s kojima se raspolagalo te zbog podjele poslova na Mediteranu s drugim brodarima. Najveća tržišta bila su uvijek Libija, Alžir i Turska te je za ta odredišta Lošinjska plovidba imala zaposlenih 25 brodova.
Osim toga, bitno je napomenuti da je u to vrijeme Lošinjska plovidba održavala liniju za Izrael, koja je u to doba bila strogo zabranjena. Na toj liniji bilo je stalno uposleno 5 – 6 brodova. Glavni posao na liniji za Izrael bio je uvoz južnog voća (agruma) u periodu Rujan – Svibanj, a kao povratna stavka tijekom čitave godine bio je prijevoz sandučnih dijelova (boxboard) iz luka Šibenika i Dubrovnika za Kooperativu Beograd i Šipad Sarajevo.
U tom periodu prije domovinskog rata Lošinjska plovidba imala je u svojoj floti cca 30 brodova.

Početkom 90-tih, te poglavito izbijanjem domovinskog rata, situacija se za Lošinjsku plovidbu dramatično promijenila. Naime, Lošinjska plovidba ostala je bez u to doba glavnih domaćih tržišta (Bosna i Hercegovina te Srbija) jer je iz tih krajeva išla gotova sva roba za sjevernu Afriku. Iz Republike Hrvatske nismo nikad imali puno tereta za odredišta na Mediteranu zbog tržne orijentacije Republike Hrvatske na europsko tržište.

Lošinjska plovidba je zbog navedenog razvoja situacije „preko noći“ ostala bez većine poslova. Iz tog razloga bila je primorana prodati stare brodove, a ostale brodove je uposlila u tramp servisu. To je za poslovanje Lošinjske plovidbe bio veliki šok, jer je do tada cijelo njeno poslovanje bilo linijsko te nije imala gotovo nikakvog značajnijeg iskustva s radom u slobodnoj plovidbi. Iz tog razloga morali smo obučiti kako ljude na kopnu tako i pomorce na novi način poslovanja koji uključuje rad na svim svjetskim morima.
Nakon domovinskog rata Lošinjska plovidba ostala je na cca 18 brodova, od toga 12 u slobodnoj plovidbi, dok ih je samo 6 bilo zaposleno u linijskom poslovanju.

Ključni trenutak u novijoj povijesti Lošinjske plovidbe dogodio se 1998. godine, kada smo otvorili Feeder servis. Od tada su 2 – 3 broda redovno zaposlena na tom servisu koji opslužuje luke Rijeku, Ploče, Bar, Gioa Tauro, Veneciju, Taranto, Malta i Kopar. Sklopljeni su ugovori s gotovo svim vodećim svjetskim brodarima. U linijskom poslovanju, koji povezuje luke na mediteranu s hrvatskim lukama, danas imamo zaposlena samo 2 broda. Takozvani linijski tereti polako nestaju s tržišta jer ih apsorbiraju veliki svjetski brodari koji danas tiču i luke Rijeku, Veneciju, Trst, Anconu itd., povezujući ih sa svim svjetskim odredištima. Ostalih 5 brodova u floti Lošinjske plovidbe zaposleno je diljem svijeta u tramp servisu.